Saturday, March 31, 2012

Vize, imigracija i izbjeglice ili kako ispaliti u šezosam otvorenih tabova

Nema te kaše kojom bih mogao zorno dočarati trenutno stanje u svojoj glavi. Doduše, na pamet mi pada ovo:



I igra riječima i lik i mali mozgovi koji lebde po kutiji...

Od jutros u šest pokušavam skužiti koja mi to doista viza treba, što sve trebam napraviti da bih je mogao predati i koje su sve to zavrzlame nužne da to sve prođe kako spada.

Jedino što mi se mota po glavi je da netko valjda namjerno piše i klepa to na način koji će ljude toliko zbuniti, obeshrabriti i na kraju ispizditi da će odustati od prijave. Mislim, ako pored uputa za ispunjavanje postoje grafovi i stabla koja opisuju proces prijave, znaš da nešto nije normalno.

Možda bi trebali imati procjenu težine levela. Tipa, trebaš biti warlord level 13 ili imati barem jednu specijalnu moć ili imati frendove u Ministarstvu magije ili imati potpisanu kopiju prvog drafta, ne znam, Harrya Pottera.

Krenuo sam s Immigration Wizardom, koji će mi na dovoljno jednostavan i zabrinjavajuće zabavan način ukazati na moje kvalifikacije i po tome preporučiti vizu za koju se trebam prijaviti. To je viza brojbrojbroj, uz to i jedina za koju se mogu prijaviti, budući da moja zanimanja (da, nijedno) nisu na popisu traženih. Onda to implicira neke skroz druge ovjere, provjere, dovjere, shmovjere...

Treba se javiti ovima da ti daju potvrdu da ti uopće imaš to zanimanje. Onda ovaj da ti potvrdi da to stvarno je to i da ti treba ta i ta verzija tog i tog testa za provjeru. Tu se već javlja novo drvo sa osam grana, a na svakoj grani po čovjek, institucija ili ured kojem se treba javiti.

(Tu sam pisao cifre za svaku od tih opcija, ali sam ih se onda riješio, jer su me bedirale.)

Sva sreća da su organizirani i da svatko radi svoj posao, jer nakon upita odgovor actually i dobiješ, ali sam već u takvom Dear-Madam-or-Sir rutu da valjda zvučim kao automat dok govorim.

I tako, nakon cijelog dana proučavanja, bookmarkiranja, emailanja, upitivanja, zapitivanja i propitivanja moram priznati da nisam baš nešto pametniji.

Sva sreća da me (valjda) čeka nešto super, pa će i ovo (valjda) na kraju imati nekog smisla.

Sad izlazak s ekipom, cuganje i zajebancija, koje sam (barem mislim) itekako zaslužio...

4 comments:

  1. uživaj! i napuni baterije, trebati će ti za borbu s birokracijom!

    ReplyDelete
  2. Ajde, treba se truditi za velike stvari u životu, ne daj da te malo papira obeshrabri! I da si pisao blog i kad budes hepi :)

    ReplyDelete