Kupio sam pola kruha na putu doma pa i kroz
vrećicu skužio da se valjda od jučer ujutro pravocrtno isušuje na stalaži kvartovskog
dućkasa imena Mrvica. Em
što su me tako zvali više od pola života, em što se duć preko puta zove isto. Ne znam
što sam očekivao...
Dakle, dođem doma, želudac kruli, a u
frižideru ništa. Jučer sam ga ispraznio i pobacao sve ono što je već popljesnivilo, ali je
neki segment mladog sira preživio, a ja sam se prevario i gurnuo glavu drito u
zdjelu, tako da i dalje osjetim miris u nosu.
Plastičnu vrećicu sa sad već odmrznutom smjesom
i naljepnicom špagete sam
već sinoć stavio da se otopi, ali sam ― na svoju žalost ― skužio da je u umaku
mljeveno meso. Fakat ne volim mljeveno meso.
Vraćam to u fridž, a vadim masu drugih
namirnica i bacam se na posao. Grašak, mrkva na komade, maslinovo ulje, crveni
luk i pirjaj, rokaj, skeniraj rižu, ribaj kupus i tako to. Dodaj malo currya,
malo slatke pa malo ljute mađarske paprike, malo papra, mažurana, muškatnog
oraščića, soli i majčine dušice.
Začinio salatu i najeo se k'o pravi, pa sam sad korak bliže...
No comments:
Post a Comment