Penjem se na kat mamuran
i sjeban, već na ulazu očekujući salvu pitanja vezanih uz, ne znam, prašak za
pranje ili ogradu na balkonu i neko skroz tehničko pitanje o mogućnosti
printanja stvari koje su na ekranu.
Odmah se razlažu planovi
za cijeli vikend, tko ide kamo, tko mora što, zašto, s kim, nakon čega, prije
čega, pobogu zašto i tako dalje. Uzimam par kolača i bježim dolje, jer mi je
iovako preslabo da bih razmišljao.
Skrećem pogled i vidim da
stari čita duplericu na temu Kako imati pravilan gay seks na duplerici –
ni više ni manje nego – 24 sata. To je čovjek koji ne bi otvorio knjigu ni da
se unutra nalazi sendvič, a mijenja kanale na TV da bi i Homera Simpsona preobratio
na epilepsiju.
Mogu se samo nadati da ću
nakon još jednog kunjanja zaboraviti svoj posjet prvom katu. Ili se možda
uvjeriti da je to bio samo san. A drugi tjedan u knjižaru…
[Nema te slike koja bi ovdje našla svoje mjesto]
Ja sam naučila iz istih razloga gledati na drugu stranu kad članovi obitelji surfaju u dnevnom boravku. Bolje da ne vidim... A i ovo printanje kod mene zvuči: "Jel se može kopirati nešto na moju stranicu, pa na papir?" Što bi značilo mogu li nešto s neta spremiti u dokumente, pa isprintati.
ReplyDelete24 sata-zadnji put kad sam ih listala čekajući da medicinski radnici naprave šta imaju s dedom u bolnici, pa da mogu doma, naišla sam na fascinantnu vijest, za koju mi nije jasno zašto se našla u hrv. novinama, a glasila je: "Čovjek u ljubičastoj baletnoj suknjici i tajicama, otkrivenih genitalija, opljačkao crkvu u San Diegu." Nikad ništa zanimljivije nisam pročitala u novinama.
Ahaha, to je jedan od onih koji se izreže, urami i stavi u kupaonicu...
DeleteSad moram pitat mog legu iz San Diega koji vrag on to tamo radi da je zavrsio kod nas u novinama xD
Delete