Thursday, April 5, 2012

Intervju

I to je prošlo.


Ne znam kome da zahvalim, ali sretan sam što nisam jedan od onih koji se koče od straha prije ispita, razgovora i sličnog. Mislim, nisam ni jedan od onih kamenih marinaca koji na sve odgovaraju sa sufiksom sir, ali držim se OK. Sjećam se da bih na ispite redovito dolazio totalno kul, dok me ne bi sparanoizirale titrave kolegice koje čekaju pred vratima.


Ja sam onaj tip koji počne skakutati na mjestu (mislim da bi bilo užasno smiješno da to netko vidi), trljati rukama ili pokuša dodirnuti strop rukama - čisto jer skakuće, zagrijava se i propinje. Nemam pojma.


Najgori je onaj osjećaj poslije. Pripremaš se, a opet moraš biti kul i svoj i koncentriran. I onda to sve prođe, a ti sjediš s i dalje otvorenim Skypeom i ne znaš što bi dalje. Ja sam išao nešto pojesti, ali nisam otišao dalje od par žlica juhe. I to mi nije jasno. Što sad?


Sad je na redu čama. Osam dana iščekivanja valjda najveće odluke u mom životu, osim možda upisivanja faksa. No, o tome sam ja odlučivao, a ovo nije u mojim rukama. Sad je to to - ako im je bilo OK, onda super; ako ne, nikome ništa. Tj., njima drugi kandidat, a meni još par mjeseci ubitačne potrage za poslom, klatarenja s babama u tramvaju na putu za instrukcije i redovnih javljanja na svemoguću Burzu.


Gah!


U svakom slučaju, neću ulaziti u detalje razgovora - to se iovako smatra prekršajem, barem koliko sam upućen - ali ću spomenuti neke stvari koje su mi totalno super kod intervjua sa strancima. Doduše, nije da sam išao na mase nekih razgovora s poslodavcima u Hrvatskoj nakon honorarnih studentskih poslova (a nije da nisam poslao skoro 300 natječaja), ali barem mogu reći da imam nekog - i to čak i više - iskustva sa strancima.


Skype zvoni, ja se javljam i skužim da sam samo ja na videu, jer je njih petero, pa bi bilo blentavo da gledam u bijeli zid između njih. Super, kontam si, sad će me fino skenirati skupa s govorom tijela, svrbežom nosa (naravno) i pomicanjem očiju u taj i taj kut prije nego dam odgovor.


U uvodu mi jedan od njih objašnjava tko su, što rade i čime se bave. Mislim da je to neki nužan početak da se uopće vidi mogu li pratiti materijal koji mi bacaju pod noge. Nakon toga kreću s klasičnim pitanjima, zašto baš njihova firma, zašto taj posao i, na kraju, zašto Australija.


Većina ljudi u početku malo zablokira. Ipak je to razgovor na stanom jeziku, kontaš si razumiju li te, škripi li Skype, čuju li duhove, zvučim li kao da sam u akvariju i tako to. Ja sam se razvezao kao da sam na kavi s najboljim frendom. Sva sreća, navikao sam blebetati na stranim jezicima, pa imam taj neki flow.


Dok ja pričam, s druge strane je potpuna tišina. Kao da je netko stisnuo mute. U jednom trenutku mi je došlo da pitam Skopje, čujemo li se? Irska, 12 bodova, ali sam skontao da je sve OK kao sam dovršio rečenicu, a njih je pet u isto vrijeme odahnulo kao da su držali dah dok sam ja držao govor.


Nakon toga su krenula pitanja o tome čime se ja bavim, kakva sam to istraživanja i radio i s čime sam dolazio u koštac. To je onaj dio gdje moraš pokazati da si snalažljiv, sposoban i samostalan, a da ne zvučiš kao totalni seronja. Onda pitanja o radu u timu, radu na terenu, komunikaciji s ljudima i tako dalje. Taj dio je skroz bitan, jer bih tamo doslovno došao u totalno novi svijet (dolje znam par ljudi, ali to je to), u totalno novo radno okruženje i u poprilično specifično područje istraživanja.


And then it got weird.


Budući da se Google prije par godina bacio na pitanja koja pokazuju snalažljivost kandidata (em što te izbace iz takta pitanjem, em što očekuju neko ingeniozno rješenje), krenula su prštati i takva.


- Što bi napravio da se voziš u jeepu s osam Aboridžina i da te pitaju što misliš o uranu?


To je to, kontam si, i pred facom mi titra Googleov logo. Sva sreća da sam staložen, pa kulerski odgovaram na pitanje da ovisi o tome je li to grupa ljudi s kojom surađujem na ugovoru ili sjedim s njima nakon večere. Na kraju kažem da ne bih komentirao i da bih probao naći neki suptilan način da se iskobeljam iz neugodnog pitanja, jer nije stvar mog osobnog mišljenja.


Odlično. On zadovoljan. Drugo pitanje:


- Što bi napravio da si u jeepu sa šest Aboridžina (i tu se nas šest počne skupa cerekati, jer broj Aboridžina ne igra neku ulogu) i da pored puta otkriješ arheološko nalazište, ali da ti oni kažu da to nije bitno?


Valjda ovako nekako


Trik pitanje, jer akt koji se bavi pravnim pitanjima točno određuje što je bitno, a što nije (vas neću daviti detaljima). Opet potvrđujem da se kužim u legislativu i da sam odradio svoju zadaću, ali napominjem da bi znatiželjni znanstvenik u meni vjerojatno na krati označio gdje je to, pa bi se kasnije posavjetovao s arheolozima ili nekime tko zna više.


Na to je frajer van sebe. Ovi samo što nisu počeli pljeskati, a on mi govori da je odgovor triput bolji nego što se uopće nadao. To mi je super kod njih - što odmah kažu što misle. Nema nekog uvrnutog kešenja, nema muljanja, nego korisna povratna informacija. Mislim, što sad, rekao sam to, ne mogu vratiti ni ispraviti, a info mi dobro dođe.


Jedan lik je bio malo suzdržan, ali ne znam je li stoga što je bio nezadovoljan odgovorom na svoje pitanje ili je takav po prirodi. Uglavnom, tu smo završili s trik pitanjima, a u pozadini se čula atmosfera kao da je netko u sobi upravo dovršio odličan kartaški trik.


Pitali su me imam li ja nekih pitanja, na što sam opet dao poprilično diplomatski odgovor, budući da mi je to najgori dio. Kaj da im kažem? Pick me, pick me, pick me!?


- Postojali su neki tehnički detalji koje nisam uspio saznati tijekom istraživanja, ali dobio sam odgovore na njih tijekom ovog razgovora.


Frajer opet van sebe. Što si to istraživao? Ja im nabrojim što sam sve pregledao, pročitao, prelistao... Van. Sebe.


Objasnim im proceduru s papirologijom, paše im vrijeme, pašu im obveze i sve OK.


HR managerica kaže da je to, što se nje tiče, to. Ovi ostali, da ih vidim, vjerojatno bi kimali. Imaju još jedan razgovor drugi četvrtak, pa će mi definitivno javiti krajem drugog tjedna.


Krajem drugog tjedna je petak, 13. travnja, moj rođendan. Ako se to potrefi, ima da skakućem, trljam ruke i lovim plafon, makar me susjedi gledali i još nisam prekinuo razgovor na Skypeu...

8 comments:

  1. Jej bravo! :) Pošalji mi razglednicu iz Australije jer definitivno ideš :)

    ReplyDelete
    Replies
    1. Hehe, vidjet ćemo za dvjestotinjak sati...

      Iako nemam prpu prije važnih razgovora, nisam rekao da mi sjedenje i čekanje nakon istoga olako pada. Sve mi se čini da ću se zabiti u knjižnicu i pripremati IELTS... :mindboggler:

      Delete
  2. Skoplje na vezi, cujemo se :)Videla nocas post pa kontala sta da ti napisem..drzim ti fige, slomi nogu ili nesto tako debilno..
    Nego, sta si im rekao na pitanje zasto bas Australija? Volis kengure i Aboridzinal art, a ni surfanje na Bondi beach - u ti nije strano? Nikad ne znam sta da kazem..

    ReplyDelete
    Replies
    1. Pozdrav članovima makedonskog žirija.

      Paaa, ja sam u biti bio dosta profesionalan. Nije mi to neki summer job, nego početak karijere koju bih htio izgraditi.

      Rekao sam im da mi se fokus pomaknuo u tom smjeru, da se u to puno ulaže i da dolje ima puno toga zanimljivog za proučiti i da me to privlači. Osim toga, da sam se već raspitivao o tome kakav je dolje život, tako da sam upućen u situaciju, način života i neke običaje i da bih se rado posvetio karijeri dolje, bla bla...

      Delete
  3. 6 aboridžina u jeepu mi zvuči kao obećavajući početak vica :)
    tako da, držim fige da ti petak 13. donese sreću i da odeš down under i saznaš ostatak vica!

    ReplyDelete
    Replies
    1. Haha, totalno! To je baš bio smiješan dio...

      Delete
  4. Zvuči kao baš zanimljiv intervju, tu se pravo osjećaš kao ljudsko biće a ne ovdje kada imaš razogovor za posao za kojeg već znaš ko će dobiti... Bom, ako se preseliš u Australiju ima da nastaviš pisati da svi vidimo kako ti je dobro , i ja još fige držm :)

    ReplyDelete
    Replies
    1. Tenks! Baš je bio (zabrinjavajuće je to reći za razgovor za posao, ali) ugodan. Baš to, osjećaš se k'o čovjek, a ne k'o robot koji dodaje račune.

      Evo, i novi post je pao, pa pogledaj i to... ;)

      Delete