Sve i(li) ništa

Dođe mi da svašta pišem, ali onda ne napišem ništa. Ni sâm nisam siguran zašto.

Doduše, mogu nagađati:

One: Kontam da ovo nitko iovako-ionako neće čitati. Nije da je bitno, ali svejedno.

B: Za pet godina će mi sve ovo biti smiješno. I presmiješno. A pomalo i neugodno. Kao kad sam našao ljubavna pisma i neke glupe tekstove koje sam pisao prije valjda petnaest godina.

Five: Puno puta ideju dobijem na nekom čudnom mjestu (redovito je to, oprostite na izrazu, na WC-u), tako da, je l', nemam baš tipkovnicu pri ruci.

I onda se to ovako navlači i razvlači. Obično me na pisanje natjera neka sjeta ili nešto što me opasno raspizdi. Nije ni čudo da mi je blog pun kukanja i vikanja.

Možda bih u nekom boljem svijetu bio bolji oko toga...